Džamija Ibn Rushd Goethe, koja se nalazi u središtu Berlina, izazvala je pažnju javnosti nakon što je na svojoj fasadi postavila zastavu u bojama duge, simbol podrške LGBT zajednici. Ova džamija otvorila je svoja vrata prije pet godina kao jedinstveno mjesto okupljanja za one muslimane koji traže inkluzivan pristup vjeri i progresivan pristup u kojem se ravnopravno tretiraju muškarci i žene. Ona je poznata kao jedina samoprozvana liberalna džamija u Njemačkoj koja nudi prostor u kojem muškarci i žene mogu zajedno obavljati molitvu i gdje su LGBT vjernici dobrodošli. Ovaj pristup izazvao je različite reakcije u islamskoj zajednici, ali i kod ostalih posmatrača.
Ibn Rushd Goethe džamija je mjesto okupljanja onih koji su “drugačiji” i traže duhovno utočište koje nije isključivo. Jedan od imama džamije, Mo El-Ketab, izjavio je za AFP da džamija ima za cilj pružiti “sigurno mjesto za ljude koji su drugačiji” kako bi i oni mogli doživjeti duhovnu stranu svojih života. Ova džamija postala je simbol podrške i inkluzivnosti, naročito tokom dva važna LGBT događaja u Berlinu – Lezbijskog i gej festivala i Christopher Street Daya (CSD). Marc-Eric Lehmann, član odbora CSD-a, opisao je podizanje zastave kao “moćan znak” koji pokazuje koliko je važno osigurati sigurne prostore za religiju unutar LGBT zajednica. Lehmann je naglasio da se pojam “sigurnih prostora” ne bi trebao vezati samo za berlinske barove i klubove, već i za bogomolje.
Džamija se ponosi svojim progresivnim i inkluzivnim pristupom, promovirajući ideju “progresivnog islama”. Ova ideja zasniva se na jednakosti i slobodi vjeroispovijesti, tvrdeći da islam može biti kompatibilan s modernim vrednotama, poput ravnopravnosti spolova i podrške LGBT zajednici. Ideju o osnivanju ovakve džamije pokrenula je Seyran Ates, poznata aktivistica koja se prije 11 godina preselila u Njemačku i koja je svoje viđenje religije prenijela u praksu kada je 2017. osnovala Ibn Rushd Goethe džamiju. Džamija je dobila ime po slavnim ličnostima – islamskom učenjaku, ljekaru i filozofu Ibnu Rushdu te njemačkom pjesniku i misliocu Johannu Wolfgangu von Goetheu. Prema njenim riječima, džamija je otvorena za sve, osim za one koji nose burku ili nikab, jer smatra da pokrivanje cijelog tijela nema veze s pravim islamom.
Seyran Ates često je suočena s kritikama zbog svog liberalnog pristupa, naročito jer je u Njemačkoj prisutno tumačenje islama koje se veže za konzervativnije stavove. Prema njoj, konzervativne struje unutar islama u Njemačkoj dominiraju i time ostavljaju liberalne muslimane bez potpore. Na žalost, Ates je zbog svojih progresivnih stavova bila meta brojnih prijetnji i uvreda, ali je nastavila voditi džamiju kao mjesto gdje su svi muslimani dobrodošli, bez obzira na njihove stavove i životne izbore.
Naravno, ovakav pristup izazvao je mnoge kontroverze u islamskom svijetu. Jedna od najžešćih reakcija došla je od turske vjerske organizacije Diyanet, koja je džamiju proglasila pod uticajem Gulenovog pokreta i drugih “pogubnih organizacija”. U izjavi Diyaneta navedeno je da ovaj projekt krši osnove islamske vjere te da predstavlja “pokušaj uništavanja” islama. Ova organizacija, koja ima nadležnost nad oko 2,5 miliona vjernika turskog porijekla u Njemačkoj, poslala je poruku “braći vjernicima” u toj zemlji, savjetujući ih da se ne daju isprovocirati ovim potezom.
Osim turske organizacije, liberalna džamija naišla je na osudu i iz Egipta. Najviša vjerska instanca u ovoj zemlji, Dar al Iftaa, putem svoje Facebook stranice poručila je da ovakvim džamijama nema mjesta u islamskom svijetu. U saopštenju Dar al Iftaa, koji prati više od 18 miliona ljudi, istaknuto je da se žene ne smiju moliti zajedno s muškarcima, niti se mogu moliti bez pokrivala za glavu. Prema njihovom mišljenju, žena ne može predvoditi molitvu u džamiji gdje su prisutni muškarci, što se kosi s praksom Ibn Rushd Goethe džamije.
Sličan stav izražava i bošnjačka zajednica u Njemačkoj, koja je jasno naglasila da ne želi imati ikakve veze s ovakvom džamijom. Bošnjaci smatraju da im ovakav pristup vjeri nije potreban te su izrazili svoje nezadovoljstvo ovim konceptom koji se razlikuje od tradicionalnih islamskih učenja.
Na kraju, Ibn Rushd Goethe džamija ostaje jedinstveno mjesto okupljanja za muslimane koji traže otvoreniji pristup vjeri u modernom društvu. Uprkos brojnim kritikama, njen osnivač i pristalice vjeruju da islam može biti progresivan, inkluzivan i u skladu s vrijednostima slobode i ravnopravnosti. Dok će jedni vidjeti u ovoj džamiji simbol nade za one koji se ne uklapaju u tradicionalne okvire, drugi će je smatrati prijetnjom osnovnim vjerskim vrijednostima.
