Jedan događaj u Tešnju, koji je izazvao šok i zabrinutost javnosti, vezan je za nasilje koje su trojica učenika drugog razreda osnovne škole „Huso Hodžić“ počinili nad svojim vršnjakom. Ovaj čin vršnjačkog nasilja ne samo da je bio ekstreman po svom intenzitetu, već se dogodio pred cijelim razredom, ostavljajući duboke posljedice na dječaka koji je bio žrtva. Naime, troje sedmogodišnjaka uhvatilo je svog kolegu, bacilo ga na pod, a potom ga nastavilo udarati nogama po tijelu i stomaku. Ovaj slučaj privukao je pažnju medija i izazvao burne reakcije, kako unutar školskog okruženja tako i među roditeljima i širom zajednice.
Otac napadnutog dječaka, Haris Hundur, ne krije svoje ogorčenje i nevjericu zbog svega što se dogodilo njegovom sinu. „Ne mogu da vjerujem da se ovako nešto desilo dječaku od sedam godina“, izjavio je Haris, opisavši brutalnost nasilja kojoj je njegovo dijete bilo izloženo. Naglasio je da su napadači uhvatili njegovog sina za vrat, oborili ga na tlo i, bez imalo oklijevanja, udarali ga više puta u predjelu stomaka. Dječak je nakon dva dana počeo osjećati jake bolove u stomaku, koji su se ispostavili kao posljedica ovog nasilnog čina.
Nakon incidenta, dječak je završio u hitnoj medicinskoj pomoći zbog jakih bolova, koji su se ispostavili kao posljedica unutrašnjeg krvarenja. „U životu nisam vidio da se dijete tako grči od bolova“, kazao je njegov otac, dodajući da je intervencija ljekara bila presudna za spas života njegovog djeteta. Tokom operacije, koja je trajala duže od sat vremena, dijete se nalazilo u stanju između života i smrti. Na kraju, ljekari su dijagnostikovali „stres ulcus“, stanje koje je nastalo kao rezultat intenzivnog stresa kojem je dijete bilo izloženo. Ovaj stres je prouzrokovao čir, koji je pukao i izazvao unutrašnje krvarenje koje je moglo biti fatalno. Zahvaljujući brzom i stručnom reagovanju medicinskog osoblja, život dječaka je spašen.
Nakon što su shvatili težinu nasilja, roditelji su odlučili prijaviti incident policiji i Centru za socijalni rad u Tešnju. Međutim, otac se osjeća razočarano zbog reakcije škole na ovaj događaj. Prema njegovim riječima, škola nije pravovremeno obavijestila roditelje o ozbiljnosti incidenta niti su preduzeli adekvatne mjere u vezi s ovim činom nasilja. Dva i po dana nakon napada, roditelji nisu dobili službenu informaciju o tome šta se dogodilo, te su bili primorani da sami saznaju detalje preko drugih roditelja čija su djeca svjedočila događaju. „Škola je morala odmah da reaguje i obavijesti nas o svemu“, naglasio je Hundur, dodajući da nije bio svjestan razmjera nasilja dok nije čuo istinite verzije događaja od drugih roditelja.
Nasilje među djecom predstavlja sve veći problem, a slučajevi kao ovaj, gdje su napadači mlađi od deset godina, zahtijevaju ozbiljan pristup i preispitivanje postojećih mjera prevencije. Stručnjaci upozoravaju da se vršnjačko nasilje sada sve češće javlja među mlađim uzrastima, dok je ranije bilo prisutnije među starijom djecom. Ljubica Vukojević, pomoćnica direktora osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Doboju, istakla je da su slični problemi zabilježeni i u njihovoj školi te da je potrebno raditi na prevenciji nasilja od najranije dobi.
Roditelji dječaka su odlučni da ne dozvole zataškavanje ovog slučaja i planiraju se obratiti nadležnim ministarstvima i drugim relevantnim institucijama. „Idem do kraja, neću dozvoliti da se ovo zataška“, izjavio je Hundur, koji je posebno zabrinut zbog velikog broja roditelja koji su ga kontaktirali sa sličnim pričama. Mnogi su podijelili svoja iskustva o sličnim incidentima i problemima s kojima su se suočili, što ukazuje na to da je problem nasilja među djecom prisutan u većem obimu nego što se javno priznaje.
U društvu u kojem djeca umjesto igara i prijateljskih odnosa pokazuju sklonost ka nasilju, pitanje odgovornosti leži na svim nivoima, od porodice, škole, do institucija. Porodica, kao osnovna jedinica društva, ima ključnu ulogu u usmjeravanju djece, ali se i škole moraju aktivno uključiti kroz edukativne programe i preventivne mjere. Također, centri za socijalni rad i pravosudne institucije trebaju prepoznati ozbiljnost ovakvih slučajeva i adekvatno reagirati kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih događaja.
Škole bi trebale pružiti sigurno okruženje za sve učenike kroz:
- Osnaživanje nastavnog kadra u prepoznavanju i reagovanju na nasilje,
- Redovno održavanje radionica i predavanja za učenike o važnosti nenasilja,
- Uključivanje roditelja kroz savjetovanja i edukativne radionice,
- Primjenu jasnih sankcija u slučajevima nasilja, bez obzira na uzrast počinilaca.
S obzirom na uznemirujuće posljedice ovog incidenta i sve veći broj prijavljenih sličnih slučajeva, neophodno je da se ova pojava prepozna kao ozbiljan problem unutar društva. Institucije trebaju poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se slični događaji ne ponavljaju. Samo kroz zajedničke napore porodice, škole i institucija moguće je stvoriti okruženje u kojem će djeca biti sigurna, a nasilje svedeno na minimum.
Na kraju, slučaj iz Tešnja ukazuje na važnost pravovremene reakcije i neophodnost da se svaki vid nasilja, čak i među najmlađima, shvati kao ozbiljan problem koji zahtijeva reakciju cijelog društva prenosi pressmediabih
