Arifa Kendić-Mujakić iz Rijeke, suočena sa suprugovim teškim zdravstvenim stanjem i bolnom prošlošću njihovog braka, odlučila je oprostiti mu sve preljube i finansijsko iskorištavanje. Arifa danas brine o Enesu Mujakiću, koji se bori sa posljedicama teške nesreće i brojnim medicinskim dijagnozama, a njihova priča postala je simbol nesebične ljubavi i odanosti.
“Kad sama ga vidjela, bio je neprepoznatljiv. Posmatrala sam kako ga tri puta oživljavaju elektrošokovima. Koliko mi je srce lupalo, počelo je da me guši, prije toga sam već bila odlučila da ću ga ostaviti, ali nisam mogla da razmišljam o razvodu“, rekla je.
Doživio je najveće povrede na glavi. I zbog toga još nije završen sudski postupak. Ljekari kažu da takav prelom lobanje nije mogao da nastane samo od pada, već da je prije toga bio udaren nečim”, napomenula je.
U 2007. godini, Enes je pretrpio teške povrede padom sa zgrade, uključujući prelom lobanje i šest rebara. “Kada sam ga vidjela, bio je neprepoznatljiv,” prisjeća se Arifa, dodajući da mu je medicinsko stanje bilo kritično. Sve to nije uticalo na njenu odluku da ostane uz njega, čak i nakon saznanja o njegovim brojnim nevjerstvima.
“Izlazili smo iz voza koji je zastao, pa krenuo. Kako je krenuo, moj sin je ispao, a ja sam skočila za njim. On ovako leži, glava dole. Neurohrurg mi je rekao da se sa nečim takvim nije susreo – da je neko tako ispao, a da nije ostao invalid”, ispričala je.
Arifa je pričala i o preljubama svog muža:
“Vraćam se iz Rijeke kući i čujem kako čovjek što je vlasnik kafića u blizini, kaže: “Njegova žena je jako ljuta, ako čuje za tebe, gotova si!”, a ona viče: “Ljuta sam i ja!”. Prilazi mi ona i kaže mi da je Enesova ljubavnica, i da je živjela sa njim. Bijesna joj uzvratim: “Vi ste jedna od njegovih ku*vi. Evo, sad će on još malo da dođe kući iz bolnice, dođi i ti, on nosi pelene, pa mu ti peri gu*icu. Ako si već živjela sa njim, to znači da te je i finansirao. Da, ti kažem – nisi jedina”.
Istakla je Arifa da je jak uticaj na to što je mužu oprostila imalo to što je organizovao sahranu njene majke koju je jako poštovao.
“Pored moje četiri sestre i brata on je sve obavio. Sve sredio. Cijenio je moju majku i mog oca. Zato sam mu oprostila i pored svega što mi je uradio, ja sam mu oprostila”.
Arifa nije samo suočena sa suprugovim zdravstvenim izazovima, već i sa finansijskim teškoćama koje su uslijedile nakon smrti njenih roditelja. Unatoč tome, ona se hrabro bori za normalan život svoje porodice, često se oslanjajući na pomoć dobrih ljudi. “Živjeli smo od onoga šta nam drugi donose,” objašnjava Arifa.
“Nismo imali šta da jedemo. Jedno veće budi me kćerka i kaže: “Mama, ja sam gladna”. Kažem joj – spavaj, kada ustaneš, idemo u prodavnicu, tešim je tako. Živjeli smo od onoga šta nam ko daje, a nisam nikada bilo šta tražila. Živjeli smo od onoga šta nam drugi donose. Džabe što nam je stan lijep – ne mogu ja to da jedem”.
Ova priča ne samo da budi empatiju, već i divljenje prema Arifinoj snazi i sposobnosti da oprosti. “Bitno mi je da se on oporavlja,” kaže ona, pokazujući nevjerojatnu snagu i ljubav kojom vodi svoju porodicu kroz teška vremena.
