Prema jednom od vjerodostojnih hadisa koji prenosi Ibn Abbas, r.a., klanjanje dženaze za muslimana koji umre ima posebnu vrijednost, pogotovo ako se skupi najmanje 40 ljudi koji nemaju nikakvog oblika širka prema Allahu. Ovaj hadis naglašava važnost zajedničke dove i prisustva vjernika na dženazi, što je čin koji može imati veliki uticaj na primanje dove za preminulog.

Hadis počinje time da je Ibn Abbas, r.a., prisustvovao smrti djeteta u mjestu Kudejd ili Usfan. Kada je dijete preselilo, zamolio je svog slugu Kurejba da provjeri koliko ljudi je prisutno za klanjanje dženaze. Kurejb je izašao i izbrojao prisutne ljude, zatim se vratio sa informacijom da je prisutno 40 ljudi. Na to je Ibn Abbas, r.a., reagovao sa riječima: “Iznesite ga”, što je znak da su ispunjeni uvjeti za dženazu prema Poslanikovom, a.s., savjetu.

Poslanik Muhammed, a.s., rekao je: “Svakom muslimanu koji umre, pa mu četrdeset ljudi, koji širk Allahu ne čine, klanja dženazu, Allah će ukabuliti njihovu dovu za njega.” Ovaj hadis ukazuje na veliku važnost dove onih koji su prisutni na dženazi, a posebno na to da je ključna iskrenost i odsustvo širka, odnosno pripisivanja druga Allahu, kako bi dova bila primljena.

Značaj dženaze u islamskom kontekstu može se posmatrati iz nekoliko aspekata:

  1. Zajednička dova – Kada muslimani klanjaju dženazu, to nije samo čin ispraćaja umrlog, već i čin kolektivne molitve za oprost i milost preminulom. Što je veći broj iskrenih vjernika, to je veća šansa da će Allah ukabuliti njihove dove.
  2. Širk kao prepreka – Hadis jasno postavlja uvjet da oni koji klanjaju dženazu ne smiju činiti širk. Širk je najveći grijeh u islamu, jer podrazumijeva pridruživanje drugih božanstava Allahu. Zato je bitno da dova dolazi od osoba koje su potpuno posvećene monoteizmu.
  3. Broj prisutnih – Poslanik, a.s., ističe broj od 40 osoba, što simbolizira ne samo kvantitativni aspekt, već i kvalitet vjernika koji su prisutni. Četrdeset osoba koje su čiste od širka predstavljaju simbol zajednice koja se moli za milost i oprost.

Šerijatski propisi vezani za dženazu nalažu da je dženaza kolektivna dužnost (fard kifaja) muslimana. To znači da, ukoliko neki muslimani iz zajednice obave dženazu, dužnost je ispunjena i ostali muslimani nisu griješni. Međutim, ako niko iz zajednice ne obavi dženazu, tada svi članovi te zajednice snose odgovornost. Ovaj hadis dodatno naglašava važnost zajedništva i ustrajnosti u izvršavanju obaveza prema umrlim članovima zajednice.

Dženaza namaz je poseban oblik molitve koji se klanja za umrle, a sam postupak klanjanja se razlikuje od ostalih namaza. Dženaza namaz se klanja stojeći, bez sedžde i rukua, a sastoji se od četiri tekbira, gdje se između svakog tekbira uči određena dova. Na ovaj način vjernici mole Allaha da oprosti grijehe umrlog i da mu podari mjesto u Džennetu.

Poslanik Muhammed, a.s., svojim hadisom o prisustvu 40 ljudi koji su iskreni u vjerovanju podvlači duhovnu snagu zajedničke dove. U islamu, činovi ibadeta, uključujući molitvu i dženazu, imaju veću težinu kada su obavljeni u zajednici, jer zajednica predstavlja temelj snage i podrške svakom vjerniku.

Zaključak ovog hadisa pokazuje da nije samo individualna pobožnost ono što se cijeni, već i zajedničko okupljanje i molitva vjernika za oprost preminulih. Dova koju izgovara zajednica od 40 osoba, ako su iskreni u vjerovanju i nemaju ni trun širka, ima posebnu težinu pred Allahom. Na taj način, muslimanska zajednica izražava svoju solidarnost i moralnu obavezu prema svakom članu zajednice, živom ili umrlom.

Važnost prisustva 40 iskrenih vjernika na dženazi ne samo da ukazuje na povezanost muslimanske zajednice, već i na to koliko Allah cijeni zajedničke dove i molitve za oprost. U ovom smislu, hadis nas uči da dženaza nije samo čin ispraćaja umrlog, već i prilika za jačanje zajednice kroz iskrenu molitvu i pokornost Allahu.

Hvala Vam na čitanju!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here