Enis Bešlagić, poznati bosanskohercegovački glumac, otkrio je koliko mu je porodica važna u životu, posebno njegova supruga koja je ključni oslonac stabilnosti njegove porodice. U nedavnom intervjuu, osvrnuo se i na trenutne društvene trendove, poput sve veće popularnosti izvođača kao što je Desingerica, te povukao paralelu između svoje umjetničke misije i ciljeva emisije „Nikad nije kasno“, u kojoj će se pojaviti kao član žirija. Ova emisija vraća osmijehe na lica ljudi, što je Enis uporedio s ciljem svoje predstave.
Osmijeh kao misija
Enis Bešlagić je u razgovoru podijelio kako, u ovim vremenima kada se čini da se negativnost širi poput zaraze, on nastoji širiti ljubav i pozitivu. To je, prema njegovim riječima, nešto čemu je posvetio svoje vrijeme i trud, posebno kroz predstavu „Da sam ja neko“. Ovu predstavu vidi kao neku vrstu regionalne misije, čija je svrha da donese radost i vrati osmijehe na lica ljudi. Kao što emisija „Nikad nije kasno“ podsjeća gledaoce na zaboravljene vrijednosti, tako i njegova predstava nosi sličnu poruku.
Ipak, Enis ističe da vraćanje osmijeha na lica nije samo stvar humora. Postoji mnogo duhovitih ljudi, kaže on, ali koji u sebi nose negativnost. Zbog toga je, prema Enisovom mišljenju, važno da radost i osmijeh dolaze iznutra. Potrebno je da ljudi shvate i zavole život onakav kakav je, te da se raduju svakom novom danu kada su zdravi. Samo tako, dodaje, pozitivna energija može se prenijeti na druge.
Kako se nositi s neprijateljima
Jedan od ključnih savjeta koje Bešlagić daje je da se prema neprijateljima ne treba odnositi s mržnjom. Umjesto toga, treba ih voljeti jer su oni, u suštini, naši motivatori. Prema njegovom viđenju, neprijatelji ne bi trebali biti uzrok sukoba, već prilika za lični rast. Enis naglašava da je ova filozofija nešto što primjenjuje posljednjih pet godina i što mu je mnogo pomoglo u životu. Na kraju, zaključuje svojim motom: „Zavoli svog neprijatelja“.
Društvena izolacija i nedostatak komunikacije
Osvrćući se na šire društvene pojave, Bešlagić primjećuje da se ljudi sve više zatvaraju u sebe i svoje male zajednice. Postoji stalna tendencija dijeljenja i stvaranja razlika, umjesto fokusiranja na ono što nas povezuje. Prema Enisovom mišljenju, ljudi su počeli izbjegavati otvorenu komunikaciju i radije traže razloge za neslaganje, dok zapravo postoji mnogo više stvari u kojima se slažu. Ova društvena tendencija prema izolaciji i stvaranju konflikata, smatra on, doprinosi širenju negativnosti u društvu.
Autobiografska predstava i inspiracija
Bešlagić je sam napisao tekst za svoju predstavu „Da sam ja neko“, koja je postala hit širom regije. Objasnio je kako ga je život inspirisao da napiše ovaj komad. Glavna ideja bila je da predstavi priču bez psovki, vrijeđanja i politike, čime je želio ostaviti nešto vrijedno budućim generacijama. Enis je sa ponosom istakao da je ovo njegova prva autobiografska priča i da je publika prepoznala njen značaj, što je rezultiralo sa preko 70 izvođenja predstave.
Predstava je naišla na pozitivan prijem ne samo u regiji, već i u inostranstvu. Bešlagić je trenutno na turneji po Evropi, a uskoro će otići i u Australiju kako bi nastupio pred publikom tamo. Njegova autobiografska priča bavi se ključnim trenucima iz njegovog života, a djeca – njegov sin i kćerka – bila su direktni svjedoci procesa stvaranja ovog komada, što je za njih predstavljalo posebno iskustvo.
Životna iskustva iz Njemačke
Jedno od najvažnijih iskustava koje je oblikovalo Enisovu životnu filozofiju dolazi iz perioda kada je kao izbjeglica radio u Njemačkoj, gdje je godinu dana radio na groblju. On priznaje da ga je to iskustvo naučilo mnogo o životu i njegovoj prolaznosti. Kada ga ljudi pitaju zašto je toliko sretan, odgovara kroz smijeh da je to zato što zna gdje ćemo svi završiti. Ovaj događaj postao je centralni dio njegove autobiografske predstave, kroz koji pokušava publici prenijeti poruku o značaju života, ljubavi i međuljudskim odnosima.
Zaključak
Enis Bešlagić, kroz svoju umjetnost i osobni život, neprestano nastoji širiti ljubav, radost i pozitivnu energiju. Njegova predstava „Da sam ja neko“ postala je simbol ove misije, a glumac svojim radom podsjeća ljude na zaboravljene vrijednosti. Njegova poruka o tome da neprijatelji trebaju biti naši motivatori, kao i da se sreća nalazi u unutrašnjem miru i ljubavi prema životu, nudi univerzalne lekcije koje mogu nadahnuti mnoge. Kroz svoju autobiografsku priču, Enis je uspio prenijeti svoja životna iskustva publici, dokazujeći da umjetnost može biti moćan alat za promjenu društva nabolje.