Prije nekoliko dana u Bijeljini dogodio se incident koji je potresao cijelu školsku zajednicu. Naime, roditelj jednog učenika je fizički napao profesoricu Oliveru Krsmanović zbog nezadovoljstva ocjenom koju je njegov sin dobio. Ovaj nemili događaj iznenadio je profesoricu i cijelu školu, koja je četiri dana ostala u tišini, bez javnog komentara ili podrške.
Uvod u ovaj tragični događaj je izgledao kao sasvim običan dan na poslu. Profesorica Krsmanović nikada nije ni pomislila da bi mogla postati žrtva nasilja zbog ocjene. U trenutku kada je napadnuta, nije ni znala ko je osoba koja ju je napala.
“Ja tog čovjeka nikada ranije nisam ni vidjela. Ušao je na vrata i počeo me udarati. Tek kasnije mi je rekao čiji je otac,” prisjeća se profesorica. “Nisam imala pojma zašto se to dešava, niti koji je razlog. Na kraju je to bila ocjena, ali zapravo su to bile konsultacije za djecu koja polažu vanredno medicinsku školu. Ja odvajam svoje vrijeme za njih kako bih im pomogla.”
Ovaj napad uznemirio je ne samo školu, već i širu zajednicu. Policija je ubrzo reagirala i obavila svoj dio posla. U saopštenju koje su objavili, navedeno je da je napadač, muškarac inicijala D.K., prekršajno kažnjen zbog fizičkog napada i vrijeđanja profesorice. Iako je policija djelovala brzo, školska uprava ostala je u tišini nekoliko dana.
Nakon četiri dana šutnje, škola se konačno oglasila saopštenjem. “Poljoprivredna i medicinska škola Bijeljina je u šoku zbog prethodnih dešavanja, te je pružena puna podrška nastavniku. Škola je odmah reagovala prema proceduri, a o događaju su informisane nadležne institucije,” navedeno je u saopštenju.
Međutim, unatoč saopštenju, profesorica Krsmanović se nije osjećala podržano. “Svi su šutjeli tri dana, kao da se ništa nije dogodilo. Nitko me nije ni iz ministarstva nazvao da pita kako sam,” izjavila je ona, jasno izražavajući osjećaj odbačenosti i nebrige od strane institucija.
Ovaj incident izazvao je šok među njenim kolegama, učenicima, ali i širim dijelom javnosti. Sociolog Vladimir Vasić smatra da ovakav čin šalje pogrešnu poruku djeci. “Na ovaj način šaljemo lošu poruku ne samo tom djetetu koje je možda bilo oštećeno, već i svim učenicima. Time se ozbiljno narušava dignitet obrazovnih institucija i nastavničke profesije, koja je nekada bila vrlo poštovana,” ističe Vasić.
Psiholog Jovana Ilić također dodaje da se uzroci ovakvog ponašanja mogu naći u porodičnim i društvenim prilikama. “Imamo iskrivljen sistem vrijednosti. Roditelji žele da im dijete bude uspješno, ali se često zaboravlja da je važno da dijete bude prije svega dobar čovjek.”
Ovaj slučaj, osim na porodične i društvene uzroke, ukazuje i na šire političko okruženje. Profesorica Krsmanović ističe kako ljudi danas misle da “mogu sve kupiti novcem.” Iako se društvo sve više korumpira, profesorica naglašava da i dalje postoje časni ljudi koji svoj posao rade pošteno, vođeni vrijednostima koje su naučili u prethodnim vremenima.
Profesorica Krsmanović, unatoč svemu, ne planira odustati. Kaže da će i dalje časno obavljati svoj posao zbog učenika koji cijene njen trud i poštovanje. Vjetar u leđa joj daje podrška koju je dobila od svojih učenika, što joj pruža snagu da nastavi raditi ono što voli.
U zaključku, ovaj događaj otvara pitanje gdje smo kao društvo zalutali. Fizičko nasilje nad nastavnicima, kao i opća nebriga institucija prema ovakvim događajima, šalju poruku koja urušava vrijednosti obrazovanja i društvene etike. Ovaj incident je samo još jedan pokazatelj dubljih problema unutar našeg društva i sistemskih propusta koji zahtijevaju hitne promjene.
Ovaj incident nije samo pojedinačan slučaj, već odražava širu krizu u društvu gdje nasilje postaje prihvaćen način rješavanja problema. Sve više svjedočimo situacijama u kojima su prosvjetni radnici izloženi verbalnim ili fizičkim napadima, a institucije ne preuzimaju dovoljno odgovornosti da zaštite njihovu sigurnost i dignitet. Odsustvo brze reakcije i podrške od strane ministarstva samo dodatno pogoršava stanje. U vremenu kada bi obrazovanje trebalo biti temelj moralnog i intelektualnog razvoja, ovakvi slučajevi potkopavaju vjeru u sistem, a mladim generacijama šalju poruku da poštovanje prema autoritetima i institucijama više nije važno.
