Posljednjih nekoliko mjeseci, politička scena u Kantonu Sarajevo i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine našla se u zastoju. Naime, skupštinske sjednice se ne održavaju, a rad parlamenta i usvajanje zakona su praktično stavljeni na pauzu. Posljednja sjednica Skupštine Kantona Sarajevo održana je 10. juna, a od tada su svi ključni zakoni i reforme ostali “na čekanju”. No, dok su zakonski prijedlozi i obećanja ostali samo na papiru, zastupnici su nastavili primati svoje redovne plate od 7 hiljada maraka.
U međuvremenu, ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo okupljaju se nezadovoljni građani. Oni predstavljaju različite skupine, od onkoloških pacijenata, preko medicinskih radnika, pa do studenata. Svi oni izražavaju svoje nezadovoljstvo neaktivnošću vlasti. Kritičari kažu da su vlasti, umjesto da rješavaju goruće probleme građana, izabrale da se fokusiraju na ličnu promociju i kampanju.
Tanja Topić, politička analitičarka, ističe kako su mnogi članovi parlamenata i skupština trenutno angažirani na predizbornim aktivnostima. Kako kaže, “Značajan dio ljudi koji obavljaju funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti sada su nosioci lista i kandidati na odborničkim listama.” Dakle, oni su fokusirani na kampanju i ne obavljaju poslove za koje su plaćeni iz budžeta. Ovo stvara dojam da su parlamentarne aktivnosti postale podređene izbornim ciljevima.
Ova situacija nije izolirana samo na Kanton Sarajevo. U drugim kantonima, kao što su Unsko-sanski kanton, Tuzlanski kanton, Bosanskopodrinjski kanton i Zeničko-dobojski kanton, situacija je slična. U tim kantonima je održana tek poneka sjednica tokom ljeta, dok je rad praktično bio zamrznut. Također, Narodna skupština Republike Srpske (RS) se nije sastajala još od 9. jula, što je izazvalo dodatno nezadovoljstvo među građanima.
Svetlana Cenić, ekonomska ekspertica, komentariše kako ni Vlade ne zasjedaju, niti se donose novi prijedlozi i mjere. Prema njenim riječima: “Ni vlade ne zasjedaju nešto, ne čuju se nikakvi prijedlozi, rezultati, mjere, dogovori.” Ona naglašava kako je, iako se može razumjeti pauza tokom augusta, nejasno zašto rad stoji i tokom septembra kada su svi u kampanji.
Ono što dodatno iritira građane je činjenica da su mnogi političari, umjesto da se bave zakonodavnim radom, direktno sa godišnjih odmora prešli na predizborne skupove. U Federaciji Bosne i Hercegovine, stanje nije mnogo bolje. Zastupnički dom Federacije BiH nije zasjedao od 4. septembra, što znači da su mnogi zakoni, uključujući izmjene Krivičnog zakona i najavljeni set fiskalnih zakona, ostali u fazi čekanja. Dok plate političara i dalje redovno dolaze, zakonodavni proces je praktično zamrznut.
Tanja Topić dodatno naglašava da problem nije samo u izborima. “Zakonodavna vlast u pojedinim sredinama podređena je političkim partijama i liderima koji su na vlasti”, ističe ona. To znači da čak i kada ne postoji direktna izborna kampanja, rad parlamenata može biti blokiran zbog političkih interesa i kalkulacija.
Prema riječima Srđana Traljića, menadžera za odnose sa javnošću u organizaciji TIBiH, situacija na terenu pokazuje da su javni funkcioneri mnogo više angažovani u predizbornoj kampanji nego na svojim redovnim dužnostima. “Mi imamo podatak da su na preko 70 posto događaja koje organizuju javne institucije prisutni kandidati na lokalnim izborima – bez obzira na to da li im je to u nadležnosti ili nije”, tvrdi Traljić. Ova izjava dodatno potvrđuje da su političari više fokusirani na promociju nego na rješavanje problema građana.
Istovremeno, državni parlament je također u pauzi do kraja oktobra, što dodatno produbljuje osjećaj da se predizborna i postizborna kampanja stavlja ispred interesa građana. Iako građani, posebno oni koji trpe zbog problema u zdravstvenom i obrazovnom sistemu, očekuju odgovore i akcije, političari su više angažovani na osiguravanju glasova za predstojeće izbore.
Zaključno, trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini pokazuje sve slabosti sistema u kojem se rad institucija često podređuje izbornim ciljevima. Građani, koji su jedini direktno pogođeni ovim zastojevima, osjećaju nezadovoljstvo jer njihovi zahtjevi ostaju bez odgovora, dok političari koriste vrijeme za kampanju i promociju. Na kraju, pitanje koje ostaje je: koji su stvarni prioriteti vlasti i da li će se nakon izbora situacija promijeniti na bolje? Za sada, mnogima ostaje samo da posmatraju kako politička scena stagnira, dok se zakoni i obećanja odlažu za neki bolji trenutak.
