Ove sedmice, dva puta sam se susreo sa situacijama koje su me navele na razmišljanje o načinu na koji ljudi percipiraju majke koje ostaju kod kuće. Oba puta su to bile žene, što me dodatno iznenadilo. Iako smatram da svi trebamo imati malo više razumijevanja i stila u svojim interakcijama, čini mi se da bi žene – naročito one koje rade – trebale biti svjesnije kako se izražavaju prema mamama-domaćicama.
Prošle sedmice, dok sam bio u apoteci, prišla mi je poznanica. Razgovor je započeo klasično: „Kako su mališani?“ Pitao sam je kako je i ubrzo je prešla na temu moje supruge. „Da li je počela raditi?“, upitala je. Odgovorio sam joj da se moja supruga naporno bavi kućnim poslovima i brine o djeci, ali da još nije počela raditi u formalnom smislu. Njen odgovor me pomalo iznenadio: „To mora da je zabavno!“ Naravno, morao sam joj objasniti da nije uvijek tako. Da, odgoj djece može biti izvor radosti, ali je to također jedan od najtežih poslova.
Drugi incident dogodio se danas u kafiću. Ponovno se razgovor započeo prijateljskim tonom, ali ubrzo je prešao u nešto neprijatnije. „Hoće li vaša žena zauvijek ostati kod kuće?“, upitala je, a nakon što sam odgovorio da će se za sada brinuti o djeci, dodala je kako ona ne bi mogla biti mama-domaćica jer bi postala vrlo razdražljiva. Kao da je njena karijera jedini ispravan put, dok je briga o djeci nešto manje vrijedno. Pitao sam je što ona radi cijeli dan, na što je odgovorila: „Ja? Ja RADIM!“ Na što sam uzvratio: „Moja žena nikada ne prestaje raditi.“
Ovakvi komentari od žena koje očigledno ne razumiju kompleksnost majčinstva frustriraju, jer potcjenjuju ulogu koju mame-domaćice imaju u društvu. Naša kultura je nekako otišla u drugom smjeru – majčinstvo se više ne tretira s poštovanjem i divljenjem, kao što je to nekada bio slučaj. Umjesto toga, često je podcijenjeno, kao da se radi o nečemu manje vrijednom od plaćenog posla.
Majčinstvo je posao koji nikada ne prestaje. To nije samo briga o djeci, već oblikovanje njihovih života, osiguravanje da odrastu u sretne, zdrave, moralne ljude. Koliko god se trudili da to ignoriramo, društvo zavisi od toga da ove žene obavljaju svoj posao dobro. Ako majke ne uspiju, posljedice se osjećaju generacijama. One podižu buduće generacije – i to je nešto čemu bi se trebali diviti, a ne potcjenjivati.
Majčinstvo nije samo posao. Posao je nešto što radimo osam sati dnevno, nakon čega idemo kući i imamo vremena za odmor. Majke nemaju taj luksuz. One rade cijeli dan, bez prestanka. One su emocionalna i fizička podrška svojoj djeci i svojim porodicama. Kada bi prestale raditi, cijelo društvo bi doživjelo kolaps. Usporedite to s bilo kojim “tradicionalnim” poslom – ako neko napusti radno mjesto, može biti zamijenjen za par dana, a sve se nastavlja bez većih problema. Ali kad bi majka napustila svoju ulogu, posljedice bi bile dugoročne.
Ponekad, kada neko kaže da je žena samo majka, to je isto kao da neko kaže: “To je samo sunce.” Sunce je izvor života na Zemlji, a majke su izvor života i stabilnosti za svoje porodice. Bez njih, sve bi se raspalo. Iako razumijem da ne mogu sve žene biti kući i brinuti o djeci, tvrdnja da to nije idealan način života je pogrešna. Svaki trenutak koji majka provede sa svojom djecom je neprocjenjiv, i svako bi trebao priznati važnost te uloge. Što više vremena djeca provode sa svojim majkama, to bolje za njih, za porodicu, i na kraju krajeva, za cijelo društvo.
Naravno, nije uvijek lako biti mama-domaćica. Postoje teški trenuci, kao što ih ima u svakom poslu. Ali, kao što mi kao društvo počinjemo idealizirati biti „zauzet“ i povezujemo to s biti „važan“, tako smo počeli potcjenjivati ulogu majki koje ostaju kod kuće. Vrijeme koje provodimo s našom djecom je najvažnija investicija koju možemo napraviti, a kad se sve sabere, mislim da ćemo se najviše kajati zbog načina na koji smo tretirali majke i djecu.
Na kraju, mislim da se trebamo zapitati šta je zaista važno u životu. Iako može biti izazovno, majčinstvo je jedan od najvažnijih poslova koje neko može obavljati. Društvo bi trebalo priznati i poštovati te žene, jer o njima ovisi naša budućnost.
Napisao: Matt Walsh, The Matt Walsh Blog Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
