Prva stvar koju je potrebno razumjeti jeste da Nova godina, koju mnogi slave po gregorijanskom kalendaru, odavno nije samo kršćanski blagdan. Ona je postala univerzalni događaj koji svi koriste, bilo u ekonomiji ili svakodnevnom životu. Na primjer, kad sud izda poziv, koristi se gregorijanski datum, bez dodatka datuma po hidžri ili julijanskom kalendaru, jer bi to moglo biti zbunjujuće. Time se ne vrši nikakva diskriminacija; jednostavno, gregorijanski kalendar je postao svjetski standard. S druge strane, neki ljudi tumače određene pojmove na svoj način, iskrivljujući njihovo značenje, često bez dobre namjere, a takva pojava nije rijetka ni kada se raspravlja o latinici i ćirilici u Bosni i Hercegovini. Iako su oba pisma zvanično priznata, svejedno piše isto, bez obzira na pismo.
Kada se osvrnemo na proslavu Nove godine, postavlja se pitanje zašto je neki nazivaju “našom” Novom godinom. Ako se uzme u obzir da je postala globalni fenomen, svi je na neki način prisvajaju. A humor koji često prati ovu temu samo potvrđuje njenu sveprisutnost. Na kraju krajeva, iako neki izražavaju neslaganje s tim da se Nova godina slavi, činjenica ostaje da većina ljudi koristi gregorijanski kalendar za svakodnevne potrebe, uključujući rođendane, poslovne sastanke i druge važne događaje.
Kada je riječ o kritikama na račun slavljenja Nove godine, mnogi ljudi iznose svoje stavove na temelju religije. Mnogi se pozivaju na islamske hadise, tumačeći ih na način koji im odgovara, često dodajući vlastita tumačenja i nazvavši slavlje haramom. Ali, tu se postavlja jedno važno pitanje: ako su toliko strogi prema čestitanju i slavljenju Nove godine, zašto onda koriste gregorijanski kalendar u svakodnevnom životu, bez da ikada dovedu u pitanje datum rođenja koji je zapisan u njihovom rodnom listu? Postavlja se paradoks gdje su protiv proslave, a istovremeno koriste iste datumske oznake u svom svakodnevnom životu.
Jedan od problema s proslavom Nove godine leži u činjenici da se ona često pretvara u priliku za pretjerivanje, posebno kad je riječ o alkoholu i piću. Neki ljudi proklinju one koji slave, dok sami sudjeluju u istim porocima, bez obzira na datum. Ovdje dolazimo do paradoksa: ljudi kritikuju druge zbog slavljenja Nove godine, dok istovremeno ne obraćaju pažnju na vlastite postupke. Neki se dive vatrometima, dok istovremeno osuđuju one koji slave.
Umjesto da trošimo velike količine novca na vatromete i petarde, ne bi li bilo bolje da te resurse usmjerimo na plemenite ciljeve? Postavlja se ideja da, umjesto da trošimo novac na kratkotrajnu zabavu, taj novac možemo iskoristiti za pomoć sirotištima ili za izgradnju ili opremanje bolničkih odjela. Takav projekt bi mogao postati planetarna akcija koja bi imala dalekosežne posljedice. Plemenite ideje ne poznaju granice, i to bi bio konkretan način na koji bi ljudi svih vjera mogli doprinijeti zajednici.
Osim alkohola i pretjerivanja u hrani, primjećuje se i fenomen gomilanja hrane za proslave. Umjesto da bacamo višak hrane koji ostane nakon proslave, mogli bismo donirati javnim kuhinjama ili beskućnicima. Na kraju, ne bismo li kao ljudi trebali gledati na osobu, a ne na njenu vjeru ili nevjeru? Svi smo stvoreni od strane Boga, i svi imamo pravo na poštovanje, bez obzira na različitosti.
Povodom Nove godine, mnogi će se probuditi mamurni, tražeći lijekove za svoje stanje. U islamskom kontekstu, riječ “mamuran” dolazi od arapske riječi hamr, koja označava vino i alkohol. U Kur’anu, hamr se koristi za sva alkoholna pića, koja su strogo zabranjena u islamu. Iako je mnogima teško govoriti s pijanim ljudima, da’ije (pozivači u vjeru) su pozvani da olakšavaju, a ne otežavaju. Bog nije otpisao te ljude, pa ne bismo trebali ni mi. Ispravno je osuditi čin, ali ne i osobu, jer je lako izgubiti čovjeka, a mnogo teže pridobiti ga nazad.
Na kraju, Nova godina ne bi trebala biti povod za podjele i netrpeljivost. Trebali bismo se usmjeriti na plemenite ciljeve i zajednički raditi na poboljšanju svijeta u kojem živimo. Vjera nije samo skup zabrana i dozvola, već mnogo širi i dublji koncept. Naše postojanje na ovom svijetu trebalo bi biti posvećeno dobrim djelima, jer nas je sve Bog stvorio i svi ćemo se Njemu vratiti. Ova jednostavna istina nije rezervirana samo za trenutke kada neko umre; ona je suština našeg svakodnevnog života.
Neka nam Nova godina donese snagu da postanemo bolji ljudi i da budemo magnet za dobro.
