Dok god imaš oca…
Ti si bogat čovjek.
Neko je danju radio.
Znoj lio.
Noću nije spavao.
Treće smjene radio.
Od usta odvajao.
U sobičku živio.
Puteve prevaljivao.
Da bi ti lakše živio!
Sa tobom se igrao.
U šetnju išao.
Kad tebe nešto boli, i njega je isto.
Hvala ti, babo, hvala ti oče.
Što si zdravlje, vrijeme, mladost dao.
Da tvoja porodica, tvoja djeca žive bolje!
– Nedim Botić
Ovaj tekst nas podseća na:
- Žrtve koje očevi prave kako bi deca mogla da imaju bolji život.
- Koliko je njihov trud, bilo kroz naporan rad ili brigu, važan za porodicu.
- Očeva ljubav, koja nije uvek izražena rečima, već kroz dela koja često prolaze neprimećeno.
Poruka je protkana zahvalnošću i priznanjima, završavajući s toplim “Hvala ti, babo, hvala ti oče,” ističući važnost oca u porodici i doprinos koji je napravio u oblikovanju budućnosti svoje dece. Očeva ljubav i žrtva nisu uvek očigledni, ali su temelj svega onoga što njegova deca danas imaju.