Ne može ruka oca biti nježnija od ruke majčine. Ne mogu riječi ljudske utjehe zamijeniti riječi majčine: “Kako si sine/kćeri?”
“Jesi li gladan/a?”
Svi koji ti postavljaju pitanja takva mogu imati neku korist, ali ne i majka.
Ni sunce, a ni majku zamijeniti ništa ne može. Brini o njoj dok je imaš, brini se kad je ne bude.
– Damir Mašić
Prema ovom tekstu, nijedna druga ruka, čak ni očeva, ne može pružiti istu nežnost kao majčina. To se ogleda i u njenim svakodnevnim pitanjima poput: “Kako si?” i “Jesi li gladan/a?”, koja su izraz njene nesebične brige.
Za razliku od mnogih drugih ljudi koji postavljaju ista pitanja iz različitih razloga, majka to radi isključivo iz čiste ljubavi, bez ikakvog interesa. Ona ne očekuje ništa zauzvrat; njena briga dolazi iz prirodnog instinkta da zaštiti i neguje svoje dete.
Majka se poredi sa suncem, jer kao ni sunce, ni ona ne može biti zamenjena. U ovom kontekstu, majka je izvor života i svetlosti, te njen značaj ostaje prisutan čak i kada ona više nije tu. Briga o majci dok je živa postaje ključna poruka ovog teksta, ali se istovremeno naglašava da se ljubav i poštovanje prema njoj moraju nastaviti i nakon njenog odlaska.
Ova poruka podseća nas na prolaznost života i na to da se moramo brinuti o našim voljenima, posebno o majci, dok je još imamo kraj sebe, jer kada ona ode, ostaje samo sećanje i ljubav koju smo delili s njom.
