Pitanje o tome da li je osoba dužna vratiti dugove svojih roditelja nakon njihove smrti je često postavljano, a odgovor zavisi od nekoliko faktora. Prvo i najvažnije, osoba nije obavezna vraćati dugove svojih roditelja, bilo tokom njihovog života ili nakon njihove smrti, osim ako nije direktno odgovorna za nastanak tog duga ili nije preuzela obavezu da ga vrati. To se odnosi na situacije kada, na primjer, dijete traži od roditelja da uzmu kredit ili pozajmicu za njegovo obrazovanje, izgradnju kuće ili ženidbu, i svjesno prihvati odgovornost da će taj dug vratiti. U takvim slučajevima, dijete je dužno ispuniti tu obavezu.
Ova tvrdnja se zasniva na hadisu koji prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, gdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada bi se ljudima dalo ono što traže, bilo bi ih koji bi tražili imetke i živote drugih. Međutim, onaj koji traži dužan je podnijeti dokaz, a onaj koji poriče, zakletvu.“ Ovaj hadis ukazuje na to da, sve dok nema dokaza da je neko preuzeo obavezu vraćanja duga, ta osoba nije odgovorna za dugove drugih, uključujući i dugove roditelja. Na osnovu ovog hadisa, islamski učenjaci su izgradili pravilo koje kaže da se pretpostavlja nevinost ili odsustvo obaveze sve dok se ne dokaže suprotno. To znači da niko nije dužan vraćati dug koji nije preuzeo.
Nadalje, Kur’an potvrđuje ovu ideju u ajetu gdje Uzvišeni Allah kaže: „I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi.“ Ovaj ajet jasno naglašava da niko neće snositi odgovornost za tuđa djela, uključujući dugove koje roditelji ostave za sobom. Šejhul-islam Ibn Tejmijje također podržava ovu poziciju, rekavši da vraćanje dugova umrlih nije obaveza njihovih nasljednika, već se dugovi trebaju namiriti iz ostavštine preminulih prije nego se ona podijeli među nasljednicima.
Međutim, iako nije obaveza, povraćanje dugova roditelja se smatra djelom velikog dobročinstva i izrazom poštovanja prema njima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Duša vjernika će, zbog duga, biti zatočena sve dok se on za nju ne izmiri.“ Ovaj hadis podsjeća na važnost vraćanja dugova kako bi se duše preminulih oslobodile eventualne odgovornosti na Sudnjem danu. Ako je osoba u mogućnosti vratiti dugove svojih roditelja, to je svakako pohvalno djelo i znak ljubavi i brige za njihove duše.
Također, u hadisu kojeg prenosi Ebu Usejd Malik b. Rebi’a Es-Sa’idija, čovjek je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li postoji neki način na koji može činiti dobročinstvo prema roditeljima nakon njihove smrti. Poslanik mu je odgovorio da može činiti dovu za njih, tražiti oprost za njihove grijehe, izvršiti njihove oporuke, održavati rodbinske veze koje su bile važne njima i počastiti njihove prijatelje. Ako je ispunjavanje oporuke znak dobročinstva, onda je vraćanje njihovih dugova još veći i preči oblik dobročinstva.
