Postoji nekoliko praksi koje se često sprovode tokom obavljanja dnevnih namaza, ali nisu propisane prema islamskim učenjima. Ove radnje nisu dio propisanih vjerskih obreda i često su rezultat običaja ili pogrešnih tumačenja. Važno je da muslimani budu svjesni šta je zaista propisano, a šta nije, kako bi njihova vjera i praksa bili ispravni. U nastavku ćemo navesti neke od tih nepravilnih radnji.
Prva stvar koja nije propisana jeste izgovaranje nijeta (namjere) za svaki namaz naglas. Nijet se odnosi na unutarnju odluku i srčanu namjeru da se obavi određeni namaz, a ne na izgovaranje riječi. Stoga nije potrebno verbalizirati nijete prije početka namaza.
Druga nepravilna praksa jeste učenje određenih sura ili ajeta između ezana i ikameta, kao što su sura El-Ihlas, El-Felek, En-Nas, te ajeti poput: “Subhane rabike rabil-izzeti amma jesufun, ve selamun alel-murselin, vel-hamdu lillahi rabil-alemin.” Ove sure i ajeti nisu propisani za recitiranje u tom periodu, pa se njihovo učenje smatra nepotrebnim dodatkom.
Također, nije propisano obavljati sunnete odmah nakon farz namaza. Sunnet-namazi trebaju se obaviti u odgovarajućem vremenu, ali ne neposredno nakon obaveznih (farz) namaza.
Još jedna nepravilna praksa odnosi se na zikr (spominjanje Allaha) nakon suneta. Zikr treba izvoditi nakon farz namaza, a ne nakon sunnet-namaza. Pored toga, učenje zikra naglas također nije propisano. Prema islamskoj tradiciji, zikr treba izvoditi tiho, s pažnjom i skromnošću.
Nije preporučeno ni predvoditi druge u zikru, kao što to često radi mujezin. Zikr je individualna praksa i nije predviđeno da bude vođen od strane druge osobe. Također, uvođenje novih oblika zikra, poput izmišljenih izraza i fraza koje nisu dio autentične islamske tradicije, nije ispravno. Neki od primjera tih izraza uključuju: “Ala resulillahi salavat”, “Ja rabi zel-dželali subhanallah”, “Baki daimen šukren el-hamdu lillah”, “Rabil-alemine teala še’nuhu Allahu ekber” i druge.
Još jedna nepravilnost je učenje određenih ajeta u sklopu zikra ili nakon njega, što je poznato kao ašere. To nije dio propisane prakse. Također, nije dozvoljeno učiti Fatihu u sklopu zikra ili nakon njega.
Dizanje ruku dok imam uči dovu, te potiranje lica nakon dove, također nije propisano. Ove radnje nisu dio autentične prakse koju je preporučio Poslanik Muhammed (PBUH).
Također, nije propisano da se klanjači međusobno selame nakon svakog namaza. Iako je selam važan dio islamske kulture, ne postoji obaveza da se to čini odmah nakon završetka svakog namaza.
Na kraju, važno je da se pridržavamo ispravnih islamskih praksi i klonimo se dodavanja ili izmišljanja novih rituala. Molimo Allaha da nas vodi na pravi put, da nas sačuva od zablude, te da umremo kao iskreni muslimani.
