Postojala je jedna radnja specijalizovana za prodaju i popravku zlata i drugih dragocjenih predmeta, koju je vodio čovjek poznat po svojoj pobožnosti i predanosti vjeri. Jedne večeri, dok je radio, u radnju je ušao neobičan muškarac koji je u ruci držao slomljen prsten. Pristupio je zlataru i zatražio da mu popravi prsten. Zlatara je odmah privukao izgled ovog čovjeka, koji je bio neuobičajen.
Muškarac je bio bijele puti, s kosom, bradom, odjećom i papučama također bijelim kao snijeg. Zlatara je ovo iznenadilo, ali je zadržao profesionalnost i ponudio muškarcu stolicu da sjedne dok on popravi prsten. Čovjek je mirno sjeo, ne progovorivši ni riječ.
Dok je zlatar radio na prstenu, u radnju su ušli muž i žena, zainteresovani za nakit. Žena je pokazala interes za jednu ogrlicu, pa je upitala zlataru za cijenu. On im odgovori da će im pomoći čim završi popravku prstena muškarca koji je sjedio s njihove desne strane. Na njegovo iznenađenje, par je iznenada i bez riječi napustio radnju. Zlatara je zbunilo njihovo ponašanje, ali nije dugo razmišljao o tome i nastavio je raditi na prstenu.
Nedugo zatim, u radnju je ušao drugi muškarac, noseći narukvicu koja je zahtijevala hitnu popravku. Bio je u žurbi i zamolio je zlataru da mu odmah popravi narukvicu. Zlatara mu je odgovorio da će to učiniti čim završi s prstenom gospodina koji je sjedio s njegove desne strane. Međutim, muškarac se osvrnuo lijevo i desno, ne vidjevši nikoga, pa je zbunjeno i ljutito upitao zlataru je li poludio, jer nije vidio nikoga s desne strane. Nakon što je to rekao, brzo je napustio radnju.
Zlatar je bio prestravljen, počeo je spominjati Allaha i učiti Kur’an, pokušavajući pronaći smisao u situaciji. Tada mu se obratio starac, govoreći da se ne boji jer je on vjernik i da ga samo iskreni Allahovi robovi mogu vidjeti. Objasnio je da je poslanik od Gospodara Milostivog, došao da uzme njegovu dušu i povede je u džennetska uživanja. Starac je dalje rekao da je maloprije bio u njegovoj džennetskoj kući, pio s njegove rijeke i jeo iz njegove bašte.
Zlatara je obuzeo osjećaj radosti i zahvaljivao je Allahu. Starac je potom izvadio maramicu iz džepa, rekavši da ju je uzeo iz zlatarove džennetske kuće i ponudio mu je da pomiriše miris Dženneta. Zlatar je pomirisao maramicu i bio oduševljen, govoreći da je to miris kakav ljudi ne mogu ni zamisliti. Pomirisao je drugi put, još jače, i u tom trenutku izgubio svijest.
Kada se osvijestio, zlatar se osvrnuo oko sebe i shvatio da je njegova radnja opljačkana – nije ostalo ništa od zlata i ostalih dragocjenosti. Miris koji je pomirisao bio je opojno sredstvo koje ga je omamilo. Čovjek u bijelom, zajedno s bračnim parom i čovjekom sa slomljenom narukvicom, bio je dio bande lopova koja je iskoristila zlatarovu pobožnost da ga opljačka.
