Jednog dana, lokalni imam bio je u gasulhani, prostoru za obredno kupanje preminulih, pripremajući tijelo jednog vjernika za posljednje putovanje. To nije bila obična situacija, jer je tokom cijelog procesa, na licu preminulog bio osmijeh. Bilo je to nešto što je imama iznenadilo i zbunilo, a svaki put kad bi pokušao zatvoriti usta pokojniku, on bi se ponovno “nasmijao”. Imam je nekoliko puta, kroz osmijeh, govorio: “Prestani se smijati, moram te okupati!” To je bio trenutak koji je ostavio dubok utisak na njega.
Imami i oni koji kupaju mejite često svjedoče prizorima koje ne žele podijeliti s drugima. Neki od tih prizora su strašni i zastrašujući, dok su drugi izuzetno lijepi i pružaju im duhovnu snagu i vjeru. U ovom slučaju, lokalni imam se prisjetio jednog posebnog trenutka koji mu je ostao urezan u duši. On je osjećao neizmjernu radost i sreću dok je pripremao tijelo tog vjernika za putovanje na onaj svijet. To je bio trenutak koji nije mogao objasniti, ali ga je ispunjavao posebnim mirom.
Dok je imam kupao tijelo, nije mogao skrenuti pogled s osmijeha na licu preminulog. Bilo je to nešto što nikada prije nije vidio – osmijeh koji je bio tako prirodan i lijep. Usne pokojnika su se spojile s bijelim zubima, stvarajući prizor koji je podsjećao na bisere. Kada je imam odlučio staviti miris na tijelo, prvo je osjetio potrebu da poljubi njegovo čelo. Iako je pripremio miris, kad je spustio usne na čelo, osjetio je miris koji nije bio u njegovim rukama. Taj miris je bio tako jak i prijatan, nešto što nikada prije nije osjetio. Miris je ostao na njegovim usnama godinama nakon tog događaja.
Preminuli vjernik, čije je tijelo imam pripremao, bio je hafiz Kur’ana i imam u jednoj od džamija. Njegov život je završio na poseban način. Jednog dana, nakon što je doživio manju saobraćajnu nesreću, izašao je iz auta i zahvalio Allahu na svakom stanju. Rekao je okupljenima da se odmaknu jer je sve u redu, a zatim je legao na desnu stranu, okrenuo se prema kibli i izgovorio kelime-i-šehadet. U tom trenutku, njegova duša je napustila tijelo, ostavljajući za sobom mir i spokoj.
Ova priča služi kao podsjetnik na prolaznost života i na važnost pripreme za susret s Gospodarom. Smrt može doći u bilo kojem trenutku, bilo da radimo dobro ili zlo. Zato je važno uvijek biti svjestan svojih djela i moliti se za lijep završetak. Gospodaru, smiluj nam se i podari nam lijep završetak, amin.
