Jednog dana, dok je govorio svojim ashabima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio je snažne riječi: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“
Zastanimo na trenutak i razmislimo o težini ove zakletve. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao potrebu da se zaklinje jer je bio poznat po svojoj istinoljubivosti i povjerenju koje je uživao. On je „es-sadik“ i „el-masduk“ – istinoljubivi i vjerodostojni. Međutim, zakletva je ovdje korištena kako bi se dodatno naglasila važnost dove koju nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio prenijeti.
Priča o ovoj dovi ima svoje korijene u vremenu vladavine Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu. Naime, jednog dana, Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana, radijallahu anhuma, i nazvao mu selam, ali Osman mu nije odgovorio. Iznenađen ovim postupkom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio se na Osmanovo ponašanje. Omer je pozvao Osmana i pitao ga zašto nije odgovorio na selam. Osman, isprva iznenađen, negirao je da je čuo selam, ali nakon Sa’dovog insistiranja, prisjetio se i priznao da ga je selam nazvao, ali zbog svojih briga nije mogao odgovoriti.
Na Omerovo pitanje o čemu je razmišljao, Osman je odgovorio da se sjetio jednog hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali nikada nije saznao njegov kraj. On je objasnio da je, dok su sjedili u džamiji s Poslanikom, Poslanik rekao da nema vjernika koji prouči određenu dovu, a da mu Allah neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi. Međutim, prije nego što je završio govor, beduin je ušao u džamiju i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se posvetio njemu, ne završivši svoje objašnjenje.
Sa’d se prisjetio da je on pratio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do njegove kuće i upitao ga koja je to dova. Tada mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam: ‘La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin’ – ‘Nema Boga osim Tebe, Slavljen neka si, ja sam se prema sebi ogriješio.’“ Ovu dovu je Junus, alejhis-selam, učio kada se našao u utrobi velike ribe, a Allah ga je zbog toga izbavio iz teške situacije.
Poslanik je podvukao važnost ove dove i naglasio da je ona korisna za sve vjernike, ne samo za Junusa, alejhis-selam. Kur’an također spominje ovu dovu i potvrđuje njenu vrijednost, ističući kako je Allah spasio Junusa i da spašava sve vjernike koji Mu se obrate s iskrenošću.
Ovaj hadis i priča nas podsjećaju na snagu dove i važnost oslanjanja na Allaha u svim životnim situacijama. Islamski učenjaci ističu da, kada smo u iskušenju, brizi ili bilo kakvom problemu, trebamo se obratiti Allahu ovom dovom, iskreno i skrušeno, jer je obećanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jasno – dova će biti uslišana.
Ova dova nije samo za prošlost, već i za sadašnjost i budućnost svih vjernika.
