Šejh Kasim Fadejl je ispričao jedan dirljiv događaj koji mu se desio dok je držao hutbu u velikom mesdžidu. Na drugom rekatu, tokom izgovaranja riječi “ijjake na’budu ve ijjake nestein”, primijetio je komešanje među džematom. U sredini mesdžida, jedan čovjek se iznenada srušio. Šejh je brzo završio namaz i obratio se prisutnima, moleći ih da naprave malo prostora kako bi čovjek mogao dobiti zraka. Grupa braće je odmah reagovala i prenijela čovjeka u najbližu ambulantu. Nažalost, tamo su ih obavijestili da je čovjek najvjerovatnije preminuo u trenutku kada je pao.
Šejh je s nevjericom pomislio koliko je poseban trenutak u kojem je čovjek preselio na Ahiret – bio je petak, čovjek je bio pod abdestom, stigao u mesdžid, klanjao je, stojeći pred Allahom u namazu. Šejh se prisjetio koliko je to poseban način da se napusti ovaj svijet i uputio dovu da svima Allah podari tako lijep završetak dunjaluka.
Nakon što je saznao ime preminulog, Muhammeda, šejh je kontaktirao njegovog brata Halida i zamolio da on lično ogasuli tijelo. Halid je pristao, a šejh Kasim je izvršio gasul i pripremio Muhammeda za dženazu. Nakon dženaze, šejh je želio saznati više o Muhammedovom životu, pa je upitao Halida koje djelo njegovog brata je, prema njegovom mišljenju, moglo dovesti do tako plemenitog završetka.
Halid, s tugom i ponosom, odgovorio je: “Nas ima nekoliko braće i sestara, ali Muhammed je bio najponizniji i najpažljiviji prema našoj majci. On se uvijek brinuo o njoj, provjeravao njene potrebe, bilo da su to sitnice poput šampona, sapuna, kafe ili kardamona. Šta god je trebala, on je osigurao da joj ne zafali. Majka je uvijek dovila za njega zbog njegove dobrote i pažnje.” Šejh je tada rekao: “Da, zbog toga je vjerovatno zaslužio tako dobar kraj. Allah mu se smilovao.”
Ova priča nas podsjeća na ogromnu važnost dobrote prema roditeljima. Svima koji još imaju priliku da svojim roditeljima pokažu pažnju i ljubav, pružena je prilika da kroz to zasluže Džennet. Pitamo se, koristimo li mi tu priliku dovoljno? Da li smo dovoljno poslušni i pažljivi prema svojim roditeljima, kako bismo zaslužili njihove dove? Ulažemo li trud da budemo najbolji prema njima, kako bi i naša djeca jednog dana bila prema nama?
Onima koji tvrde da njihovi roditelji nisu zaslužili poštovanje, šejh poručuje da se boje Allaha. Naređeno nam je da budemo dobri prema roditeljima bez obzira na njihove postupke prema nama. Pravi test vjere je biti dobar prema roditeljima čak i kada možda ne cijene naše napore, ili su ponekad prema nama nepravedni.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: “Daleko bio od Allahove milosti svako ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a ne uđe zbog njih u Džennet!”
Ovaj hadis nas podsjeća na ogromnu vrijednost služenja roditeljima i poziva nas da tu priliku iskoristimo kako bismo zaslužili Allahovu milost.
