Neopisiv je nagon pozitivnosti u insanu, spoznajom sa je jedna najveća izdajnička bruka od ljudske figure konačno pala na nos, a to je gubitak Fikreta Abdića na današnjim izborima.
Neopisiv je nagon tuge i žala što se takvom činjenici Bošnjak mora radovati, da je uopšte kreatura poput njega mogla bude smetljar u ovoj zemlji a kamoli načelnik jedne Općine u Krajini.
Bolna je činjenica da je u jednoj herojskoj Krajini, u kojoj je taj isti čovječuljak uspio da zavadi oca sa sinom, brata sa bratom i tako dalje mogao biti nekome lider i predstavnik bilo čega.
Ali svakoj priči dođe kraj.
Jako su rijetke situacije u kojima ja nešto patriotski i bošnjački likujem ali ovog pita to činim punim srcem pri punoj svijesti svog bošnjačkog patriotskog srca, isklesanog granitnim ljiljanima od zlatne boje.
Žalosno je što se u borbu protiv takvog izdajničkog zla moralo ići sa manjim zlom da bi se teže zlo pobijedilo jer sam svjestan određenih stavova manjih zlobnika, ali, šah je to, strategija je to, i neki su potezi nekada neminovni. Nažalost…
Pozivam sve imame, efendije, mutevelije da ujutro u vrijeme Sabah namaza, POJAČAJU RAZGLASE NA SVOJIM MUNARAMA I DŽAMIJAMA NA MAXIMUM NA KOJEM NIKAD DO SADA NISU BILE, i puste ezan da popucaju bubne onih kojima je ezan smetao, kojima su smetalji ljiljani, kojima smetaju oni koji krmetinu ne jedu, kojim smetaju najbolji sinovi, vezerani Armije RBiH, veterani odbrane Domovine ljiljana.
Zato je ova slavljenička euforija bolna jer do nje nikada nije smjelo ni doći.
Smatram da je u Veliku Kladušu konačno ušla Armija RBiH i oslobodila je.
Nihad Aličković
AntiDayton pokret
